|
|
| < | srpanj, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Vjetar je zavijao kroz mrklu noć, noseći miris koji će promjeniti cijeli svijet, miris zvjeri.Ali jednako tako i miris magije.U planinama Eragus, pa kroz šumu Laient, kroz potok Malle, iz izvora Ciruss, dopirala je plava svjetlucava voda.Ona će promjeniti svim živim bićima život, i stvoriti ih u magična stvorenja.Nekoć davno postojalo je plavo srce, koje je sada izgubljeno u planinama Eragus.Jednim dodirom to je srce moglo stvoriti milijune sretnih trenutaka i osvojiti milijune srca.Plavo srce ima mogućnost izabrati svoga nasljednika.Izabralo je najudaljeniju, najnesretniju djevojku, a to sam ja...
Vjetar je zavijao kroz mrklu noć, noseći miris koji će promjeniti cijeli svijet, miris zvjeri...
...Rekao mi je sve o sebi...zove se Sherbei....Komunicirali smo.....pomoću nekakvog tajanstvenog jezika, kristalno čistog govora....među nama nije bilo tajni.Plesali smo i plesali na mjesečini, vjetar je počeo pjevati u ritmu mojih osjećaja...Jednostavno sam se opustila, i zaboravila na sve...Na svo vrijeme svijeta.Sjela sam mu na leđa,i primila se za krupan, glatki vrat.Vodio me je putem mjesečine, sve više sam se približavala mjesecu.Oči su me zaboljele, i na trenutak sam pomislila da sam mrtva...da sam u nekakvom raju, ili da pak sanjam.Ali to nije bio san.Stvorili smo se u nekakvoj sobi, koja nije imala kraja.Nešto slično svemiru.Svuda po sobi su bile slike...vrtile su se oko mene, prikazujući mi moje divne i zastrašujuće trenutke života...Ugledala sam se u svojoj bijeloj haljinici sva zaprljana crvenilom od trešanja koje sam pohlepno grickala.Slijedeća je slika prikazivala nešto.......nešto, jako čudno....nešto što se nikada nije dogodilo, ali je meni u mojoj koži zamislivo...Ja sjedim ispod golemog stabla rascvjetale krošnje, nekakvog cvijeta slično pelargoniji, samo boje ljubičastog neba.Sjedim i budim se....nekako sam veća nego inače, i kosa mi je duža, a po njoj se spuštaju rascvjetale grane maćuhica...Nisam shvatila o čemu se radi, i samo što nisam pitala Sherbeia, kad....počne brže letjeti, i sve brže, i brže...a ja se pokušavam čvršće stisnuti uz njegova bijelo snježna leđa, da ne bih slučajno pala....počeo je letjeli ravno u tu sliku, mislila sam da čemo se sudariti, ali smo ušli u nju.Ponjeo me osjećaj koji nikada nisam doživjela....trnci su mi prolazili kroz cijelo tijelo....osjećala sam se loše....i onda....i onda sam se probudila................probudila sam se ispod stabla s rascvjetalom krošnjom čiji su cvjetovi bili slični pelargoniji, samo boje ljubičastog neba.Kosa mi je bila za 2 lakta duža nego obično, a po njoj su se spuštale rascvjetale grane maćuhica.....netko me je dozvao, okrenula sam se iza sebe i ugledala Sherbeia.Bio je veći i stasao, a krila su mu bila jaka, ali i dalje bijela kao snijeg......kao bijeli snijeg usred oštre zime...
Jedne sam noći razmišljala o svome životu, o svim nedostatcima u mome životu.Nisam mogla zaspati, pa sam sjela na daščicu od prozora.Vani se ni najmanji vjetar nije čuo.Ta je noć bila nekako čarobna za mene.Niti jedan prozor nije bio osvijetljen u naselju.Počeo me oblijevati znoj, u mojoj sobi je bilo dosta sparno, jer mi se prozor nije mogao otvoriti.Odlučila sam potiho se odšuljati na ulaz zgrade i izići vani.Bila sam sama u magičnoj noći.Ali, prevarila sam se.Na nebu je nešto zasjalo, kao neka velika zvijezda, i počelo padati u mojem smjeru.Stajala sam mirno i začuđeno gledala zvijezdu padalicu.Kad je to nešto bilo udaljeno od mene stotinjak metara, već su se malo nadzirala njegova krila.Bijela poput snijega i tanka poput svile.Zatim se nadzirala i glava, oblika kao konja.Malo po malo, gotovo se moglo vidjeti i razumjeti da je to- pegaz.Protrljala sam oči jedanput i još uvijek gledala u to stvorenje, još sam protrljala barem sto puta oči, no pegaz je mirno stajao, bezbrižno i mirno.Vrtio je glavom i svilenom grivom, kao da mi nešto pokušava reći.
***
Mjesec je zasjao i zemlja se spojila s nebom.Svijetlost se pružila diljem svijeta, i ubadala u oči.I slijedeći trenutak više je nije bilo.Pegaz je još uvijek stajao mirno pored mojih nogu.Počeo je nešto pričati, a ja sam ga razumjela!Razumjela sam njegov jezik, i on je pričao...a ja sam slušala...
